loader image

Zaštita intelektualnog vlasništva

Gospodarsko društvo A, registrirano prema zakonima Bosne i Hercegovine, bavi se razvojem kompjuterskih programa. Mate Matić radnik je društva A po osnovu ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tijekom trajanja radnog odnosa, Mate je sudjelovao u razvoju kompjuterskih programa, kojeg po završetku razvoja želi zaštiti bez znanja uprave društva A.

Pitanje: pravni osvrt na situaciju sa stajališta zaštite intelektualnog vlasništva prema zakonima Bosne i Hercegovine, a osobito na pitanje koja prava na kompjuterskom programu ima radnik, a koja ima ili može imati gospodarsko društvo kao poslodavac?

Odgovor: Sukladno čl.4.st.2.toč.1. Zakona o autorskim i srodnim pravima, autorskim djelom se smatraju pisana djela u koje se uvrštavaju: književni tekstovi, studije, priručnici, članci i ostali napisi, kao i računalni program. Članak 102. gore navedenog Zakona kaže : “Računalni program u smislu ovog Zakona, jest program u bilo kojem obliku, uključujući pripremne materijale za njegovu izradu.

Ideje i načela na kojima se temelji bilo koji element računalnog programa, uključujući elemente koji su osnova za njegovo sučelje, nisu zaštićeni. Računalni programi zaštićeni su kao pisana autorska djela ako predstavljaju vlastitu intelektualnu tvorevinu njihovog autora.”

Ako je računalni program stvorio zaposlenik u izvršavanju svojih obveza ili prema uputama poslodavca, ili ako ga je stvorio autor na temelju ugovora o narudžbi, smatra se da su sva autorska imovinska prava na takvom programu isključivo i u cijelini prenesena na poslodavca ili naručitelja, ako ugovorom nije drukčije utvrđeno, sukladno čl.103. gore navedenog zakona.

Zakoniti korisnik računalnog programa, u ovom slučaju gospodarsko društvo A, može bez odobrenja autora (radnika Mate Matić) obaviti radnje:

a) reproduciranje sastavnih dijelova ili cijelog računalnog programa bilo kojim sredstvima i na bilo koji način, neovisno o tomu radi li se o privremenom ili trajnom reproduciranju (ukoliko učitavanje, prikazivanje, stavljanje u rad, prenošenje ili pohranjivanje programa zahtijeva njegovo reproduciranje, za te radnje traži se dozvola autora računalnog programa);

b) prevođenje, prilagodbu, obradu ili bilo koju drugu preradu računalnog programa i reproduciranje rezultata tih prerada s tim da ostaju netaknuta prava osobe koja je preradila program, i to sve prema čl.105. Zakona o autorskim i srodnim pravima.

Prema gore navedenom, vidljivo je da je u BiH zakonodavstvu računalni program, kao jedna od vrsti autorskog prava zaštićen Zakonom o autorskim i srodnim pravima.

Međutim, izumi, kao i predmeti industrijskog dizajna, te tehnička unapređenja koja su proizvedena na radu i u vezi s radom, odnosno prava koja na njih polaže poslodavac su zaštićena, također, i Zakonom o radu FBIH. Radnik, odnosno u ovom slučaju Mate Matić je dužan obavijestiti gospodarsko društvo A, kao svog poslodavca o izumima, predmetima industrijskog dizajna, o tehničkom unaprijeđenju, odnosno u konkretnom slučaju računalnom programu koje je ostvario na radu ili u vezi sa radom. Mate Matić, kao radnik je obvezan da čuva kao poslovnu tajnu podatke o izumu i ne smije bez odobrenja gospodarskog društva A, kao poslodavca dati trećim osobama. Izumi, odnosno predmeti industrijskog dizajna koji su ostvareni na radu ili u vezi sa radom pripadaju gospodarskom društvu A, a Mate Matić ima pravo na naknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom. Također, ako Mate Matić nije svoj računalni program izumio za vrijeme rada, ali je isti povezan sa djelatnošću gospodarskog društva A, dužan je obavijestiti svog poslodavca , te mu pismeno ponuditi ustupanje prava u vezi s izumom, a sve ovo prema čl.84. Zakona o radu FBIH.

Gore navedeni stav potvrđuje i činjenica da je isti zauzet i u Presudi vijeća Apelacionog odjeljenja, Vrhovnog suda FBIH, poslovni broj:S1 3 P015651 16 Rev od 15.09.2016., točnije:

“Djelo stvoreno u toku radnog vremena po nalogu i od materijala poslodavca smatra se autorskim djelom stvorenim u radnom odnosu. Autorsko pravo koje pripada tvorcu djela ne sadrži pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo, pa stoga autor neosnovano zahtijeva povrat djela pozivom na samo autorsko pravo.“